(Last Updated On: October 10, 2020)

Moja borba je roman o ljubavi i prijateljstvu, roditeljima i deci, o pisanju kao spasu od banalnosti, a iznad svega o bolno iskrenom i bespoštednom suočavanju sa sopstvenim demonima.

Knausgor, koga još nazivaju skandinavskim Prustom, nastavlja da žudi za istinom i punoćom egzistencije, i to po svaku cenu. On ne izmišlja, ne laže, ne ulepšava stvarnost i ne pokušava nikome da se dopadne, do krajnjih granica ogoljavajući trivijalnost i rutinu, koje čine najveći deo svakodnevice. Dok minuciozno secira život, priznaje svoje najmračnije porive, rekapitulira potrošene zanose i zablude, Knausgor ne štedi ni sebe ni bližnje, ispisujući stranice sa sugestivnošću koja čitaoca primorava da se i sâm suoči s najdublje zakopanim samoobmanama i slabostima.

To sve postiže balansirajući po ivici između realnosti i fikcije, poigravajući se konceptima sećanja i stvaralaštva, njihovom pouzdanošću i uzajamnom zavisnošću. Ovo je i vešta književna konstrukcija u kojoj se esejistička razmišljanja o smrti i percepcija realnosti povezane s njom mešaju sa smrću autorovog oca i njegovim složenim i problematičnim odnosom s njim. Moja borba je autobiografija koliko i roman, ispovest koliko i esej, knjiga o vremenu, sećanju, stvarnosti i smrti koliko i priča o jednom ocu i sinu.

Serijal je postigao veliki uspeh u Skandinaviji i u svetu, ali je izazvao i velike kontroverze zbog otvorenosti s kojom autor piše o stvarnim ličnostima i događajima. Pokrenuo je i niz rasprava o odnosu realnog i fiktivnog, biografskog i književnog, ali i moralnog u umetnosti – takozvanu Knausgor debatu.

Moja borba po značaju i uticaju prevazilazi književne okvire. Ova knjiga je postala globalni kulturni fenomen, predmet analiza i studija i moćan artefakt vremena, od onih dela po kojima će se pamtiti prve decenije XXI veka.

Evo šta su neki mediji pisali o knjizi:

„Zapanjujuće elokventno promišljanje muškosti, kućevne svakodnevice i umetničke žudnje za bekstvom.“
Bojd Tonkin, Independent

„Snažno i značajno… Tamo gde bi mnogi savremeni pisci neminovno skliznuli u ironiju, Knausgor je uporno i potpuno iskren, nimalo uplašen što daje glas univerzalnoj anksioznosti… On traži od nas da se uživimo u svu ordinarnost života… Završne rečenice ove knjige su jednostavne, spokojne, svrhovite. Sadrže ono što Valter Benjamin naziva ’epskom stranom istine, mudrošću’.“
Džejms Vud, The New Yorker

Knjigu je na srpski preveo nagrađivani prevodilac Radoš Kosović o kome smo ranije pisali.